Ct 0010

Ct 0010

Znakovni jezici su jezici koji se koriste pokretima ruku i mimikom za prenošenje značenja, za razliku od govornih jezika koji rabe govor. Punopravni su ostalim, govorenim, prirodnim jezicima s vlastitom gramatikom i leksikom. Znakovni jezici nisu univerzalni i obično nisu međusobno razumljivi ako sugovornik upotrebljava neki drugi nacionalni znakovni jezik iako postoje i sličnosti među različitim znakovnim jezicima. Jezikoslovci smatraju i govorne jezike i znakovne jezike vrstama prirodnih jezika, a to znači da su obje vrste nastale apstraktnim, dugotrajnim procesom sazrijevanja i razvile se spontano tijekom vremena. Znakovni jezik ne treba miješati s govorom tijela, vrstom neverbalne komunikacije. Znakovni jezici razvili su se kao učinkovita sredstva komunikacije gdje god postoje zajednice gluhih osoba i čine jezgru mjesnih kultura gluhih. Iako se znakovnim jezikom ponajprije koriste gluhe i nagluhe osobe, upotrebljavaju ga i čujuće osobe kao što su oni koji fizički ne mogu govoriti, oni koji imaju problema s govornim jezikom zbog invaliditeta ili stanja i oni s gluhim članovima obitelji što uključuje i djecu gluhih…